Странице

среда, 4. мај 2011.

Qque i motique



Danas sam, šetkajući se po socijalnoj mreži, tj. kad sam bila „na fejsbuq“, Formerly Written As "na fejsbuku", otkrila da nema potrebe više da pišemo KU, već, kako bismo bili praktični i urbani, možemo da napišemo jednostavno Q. Dakle, nisam bila na Fejsbuku, nego na Fejsbuq.
Prvo sam, gledajući u rečenicu koja sadrži toliko ch, sh, w, i q slova, pomislila da se radi o nekom drugom jeziku. Shaljem ti chestitq???!!! Ne razumem u čemu je poenta. Da budeš drugačiji i zanimljiviji od drugih - nisi, da ti bude jednostavnije da kucaš - nije, da te niko /neko ne razume - sigurna sam da će uz mali napor svako razumeti. Pa šta je onda? Da li ovi sa manjkom sivih moždanih ćelija i viškom hormona, dobijaju neke sublimirane poruke iz svemira, kako bi nas doveli do toga da za 50 godina, ona deca što će svirati na usisivačima, ne mogu da pročitaju knjige štampane u našem vremenu. E možda je to. Baš će im biti lepo. Svi će da se druže samo online, da pričaju, jedu, vode ljubav, sviraju, kuvaju i tuširaju se preko računara...i da se lepo svi kolektivno lajqju. A šta će ove qque i motique (ovo još nisam videla, ali što da ne, ako može "ku" da bude q, zašto onda "ke" da ne bude que) što i sad jedva da razlikuju č i ć, kao će oni da se snađu? A kad smo već kod toga, znam da se č piše ch, a kako se piše ć?
Sigurno je i ovaj atak na azbuku potekao iz zapadnjačkih centara moći. Teorija zavere u punom zamahu.
Ne treba nama nikakva zavera, kad nam je tastatura puna nekih neupotrebljivih slova, a mozak neupotrebljivih ćelija.
Nedavno sam, vraćajući se sa puta, negde kod Šapca, svratila sa porodicom u restoran, jedini koji je nekim čudom radio, s obzirom da se za prvi maj svi lepo najedu roštilja, pa nema potrebe da posećuju restorane. Pored svih onih usputnih sa egzotičnim imenima: Rodos, Ženeva, Majami i sl, baš ovaj „Kod izvesnog“, neću da mu pominjem ime, da ga ne bih reklamirala, je bio otvoren i relativno posećen. Terasa pokrivena i ušuškana onom teškom plastikom koja zadržava mirise hrane i ustajalog tepiha, na sredini LCD TV i oko njega okupljeni meštani gledaju i na moju veliku žalost slušaju, neki od onih gastarbajterskih kanala sa muzikom i SMS željama, pozdravima i čestitkama. U tom milozvučnom ambijentu dočekasmo mlađanog, veselog i neposrednog konobara, sa kojim sam verovatno čuvala ovce, ali se ne sećam.
„Đes’ taj telefon kupila, jooooj, ja kupio taki, nit’ koga zovem, nit’ mene ko zove, nit’ šaljem poruke, nit’ mogu potrefit' slovo. U velikom sam ti problemu. Ko izmisli taj tač skri, jadi ga snašli“
Niko njega i slične neće nagnati da počne da koristi w, q, ch i sh.
Prihvati se ti motigue zemljache, mani se tehnique.   

6 коментара: