Странице

четвртак, 11. август 2011.

Koliko je koštao Golden Gate?


Da krenem prvo od živopisne reči "tvorizanje" sa kojom sam se tek nedavno susrela i čija se semantika uglavnom odnosi na otvaranje i zatvaranje vrata, kao u: "Šta tvorizaš non-stop, praviš promaju", ali toliko mi se svidela da ću biti slobodna da je u buduće koristim i u drugim kontekstima. Kao, na primer "Svečano tvorizanje autoputa Novi Sad-Subotica" (otvori ga, zatvori, otpočni radove, prekini radove i sl.)
Možda zvuči čudno, ali to tvorizanje puteva i mostova je u meni prozvelo strah od istih. Čak i od ovog novog, velelepnog mosta na Adi u Beogradu, koji osim što spaja dve obale, spaja i ljude, životinje, biljke, narode i narodnosti. Da, strah od ovog arhitektonsko-građevinskog giganta, budućeg simbola Beograda i Srbije, zvezde emisije Build it Bigger na Diskaveri kanalu. 
Iako je taj moj strah realno i suštinski neosnovan, kada prelazim bilo koji most, oblije me hladan znoj, drhtim, gledam ispred sebe u jednu tačku i čekam da me točkovi, ili noge bezbedno dovedu do druge obale. U slučaju prelaska mosta Gazela, dodajem i osećaj neizvesnosti, da li ću ga uopšte preći na vreme da stignem gde god da sam naumila i da li ću na pola puta morati da pribegnem alternativnim metodama pražnjenja bešike.Da ne pričam da, do konačnog završetka ove "revitalizacije", postoji realna opasnost da razvijem fobiju od vertikalne saobraćajne signalizacije . Primetila sam da se taj izraz revitalizacija toliko izrabljuje, da je postao ponos svakog oratora, kada su u pitanju sve vrste građevinskih projekata, skoro kao "zamajac", u domenu ekonomskog razvoja i prospariteta naše države. Pitam se kako nikome nije palo na pamet da krpljenje rupa na putevima, nazove osvežavanje. Ove naše puteve osvežavaju u nedogled. Prosto ne znam koji je bolje osvežen, ovaj koji u Srbiji zovemo autoput i ponosno ga naplaćujemo, ili oni zaobilazni, kojima su me u poslednjih godinu dana, u fijaker stilu, sproveli kroz mnogobrojna vojvođanska sela. Neka, baš lepo, kad to sve završe, jezdiću kroz ravnicu, kao pesma Zvonka Bogdana.
Prošle godine me je tvorizanje mosta kod Beške koštalo mnogo živaca, znoja i potencijalnog oduzimanja vozačke dozvole, ali kako se trudim da u svakom negativnom iskustvu pronađem tračak pozitivnog, moram da zaključim da bez tog tvorizanja nikada ne bih bila prinuđena da vozim 10 km zaustavnom trakom u suprotnom pravcu na autoputu. Hvala tvorizaocima na adranalinskoj injekciji i neobičnom iskustvu.
Elem, tvorizaju li tvorizaju, puteve, ulice, mostove, samo nešto kuckaju i prekucavaju, presvlače i zavaruju. Svi gledaju da se nekako ogrebu za par minuta promocije, da stave šlem, prošetaju i rukuju se sa radnicima. Baš je sve to slatko i lepo.
I što se mi sad bunimo: To su naše pare. Most na Adi je koštao toliko i toliko, previše. Ko je i koliko "naših" para stavio u džep? Zašto nisu uložili u obnavljanje, izgradnju, revitalizaciju fabrika u centralnoj i južnoj Srbiji? E baš me zabole za gužve i probleme i to što će novi most da rastereti saobraćaj u Beogradu, u Beogradu, sve u Beogradu. E da, i most grade Nemci i Austrijanci, kao da mi nemamo know-how i iskustvo u gradnji mostova. Koliko smo ih izgradili po nesvrstanim zemljama. Bla, bla, truć.
Što smo se nagradili nasvrstanim, nagradili smo se. Teško da ćemo skoro. Propale su velike građevinske firme i njihova mehanizacija. Stručnjaci su rasuti po belom svetu i po ovim firmama koje su se drznule da u našoj zemlji grade i rade i uzimaju pare. Koja naša građevinska firma bi mogla da prihvati izvođenje radova na izgradnji mosta na Adi, osim ako nije u pitanju pešački viseći most kao iz filma Lov na zeleni dijamant?
Priznajmo sebi da smo divan nebeski narod kome mostovi ne trebaju, naročito ne ovi koji su izgrađeni, spojeni i kojima su se već prošetali predsednici, gradonačelnici, ministri, prestolonaslednici i običan narod. Ne trebaju nam ovi sa izgledima da će biti završeni, lepi, funkcionalni i neobični. Ne trebaju nam ovi, po mnogo čemu jedinstveni, koji bespotrebno pretenduju da budu simbol grada i koji se vrte na Diskaveriju dajući besplatnu marketinšku podršku našoj zemlji.
Mi smo narod koji šeta po oblacima, po oblacima osornosti i omalovažavanja, zavisti, bune, otpora i sveznalaštva. Da nema ovog groznog mosta, trna u oku svakog poštenog građanina koji puni budžet da bi se "oni" bahatili, našli bismo mi već nekog komšiju koji je posadio šimšir i mirisno cveće na našem delu dvorišta i ono stablo jabuke koje bezobrazno zasipa našu stranu velikim zrelim plodovima, da se na njemu iskalimo.
A koliko je koštao i čemu služi Golden Gate, ili možda postoji neko ko nikada nije čuo za taj most? 
Ja bih skromno predložila, a u cilju što bolje promocije i afirmacije naše zemlje, da se ovaj naš most nazove Most Novaka Đokovića. Ako ništa, da bar mogu nekada, kada ga budem prelazila, a neko me nazove telefonom, da mu kažem: "Ne znam kad stižem, evo me na Novaku Đokoviću".

11 коментара:

  1. Nama nisu potrebni mostovi da nas spajaju, RAKIA connecting people

    ОдговориИзбриши
  2. Ma jok, sve što ne služi da se dobro najedeš i napiješ, koji će nam :)

    ОдговориИзбриши
  3. Odlican post, u slavu svih zakrpa na nashim putevima, stalnih "zemljanih radova" na parcetu od 100 metara izmedju dve kuce nad kojima nije obavljena ekspropriacija i maestralnog troshenja budzetskih para tamo gde od toga vlast ima najvishe koristi... Pa, ako im podje za rukom da nas ponekad ubede da je to bash dobro i za nas, tim bolje... Za one koji u to poveruju, naravno...;)
    Samo ne znam shta bi Frojd rekao o tvojoj mashtariji o Djokovicu...;)

    ОдговориИзбриши
  4. Ha ha, hvala Alex.Čini mi se da ću ja lako sa tim šta bi Frojd rekao za maštariju o Đokoviću, ali šta bi rekao za sve ostale moje maštarije...:)

    ОдговориИзбриши
  5. Pa ti si kraljica.
    Ja bih samo dodao da nam je u NS most slobode bio srušen godinama, a kao nije bilo para za njegovu rekonstrukciju. A sada ima milijardi za izgradnju novog mosta u Bgdu i to u sred i na početku ekonomske krize.
    VRATITE NAM NAŠE PARE !!!

    ОдговориИзбриши
  6. Hvala Bane. Nadam se da će ta "Monarhija" čija sam ja kraljica, jednog dana proširiti i izvan mog sveta i sveta dragih mi ljudi :D

    ОдговориИзбриши
  7. Onda napravi grb i zastavu monarhije Foksiskopije i odštampaj majice.
    Meni pošalji 2-3. Znam ko će se baš založiti za tvoju monarhiju... :)

    ОдговориИзбриши
  8. Sve je to lepo in krasno, ali Beograd je kao stari, ofucani salonski stan, neodrzavan, pohabanog parketa, neokrecenih zidova, sa bubasvabama koje iskacu iz rupa u zidovima. Da dobijes takav stan i pri tome si siromasna i u dugovima, sta bi ti bio prioritet? Da li bi dala sve pare koje imas nanekakvu preskupu Frank Gehry stolicu, ili bi si kupila najobicniju, cisto da imas gde da sednes, a ostatak para preusmerila da ga ocistis, okrecis i koliko toliko sredis da se moze ziveti u njemu ? To je jednostavno stvar prioriteta i zdravog razuma. Kakav crni branding sa mostovima kad je prvo sto stranci vide, bilo da putuju vozom, busom ili brodom, ona raspadnuta, oronula i sobracajem preopterecena Karadjordjeva... evo ja sam trenutno u Zagrebu, tu sa voza izadjes pravo na prekrasni Zrinjevac, prvi utisak te obori sa nogu... u Beogradu trenutno sa nogu moze da te obori samo divlji taksista kad prodje na crveno... tako da super je ovaj most, bolji nego da nema mosta uopste, ali da su morali da grade bas najskuplji moguci, i nisu...

    ОдговориИзбриши
  9. @Ivanhoe: Sve se slažem sa tobom, ali smo takav narod. Ni jedan most neće pripitomiti divljeg taksistu, niti sprečiti "kraduckanje"...ovde se bar vidi rezultat i videće se još mnogo godina

    ОдговориИзбриши
  10. Није проблем у симболима већ оно што они представљају. Жалосно је када морамо имати неки "објекат" који би симболизовао нас саме што говори о нама као некој аморфној,безличној маси а не народу. Мост треба да служи људима а не да симболизује било шта. Проблем са мостом је управо његова сврха као у осталом и наши путева које је тешко пробити кроз гудуре јужне Бачке.

    ОдговориИзбриши