Странице

уторак, 29. март 2011.

Gola suština

U neverici sam pročitala vest da se u Velikoj Britaniji organizuje kasting za Velikog Brata u kome će učesnici 24 časa, trideset dana, biti potpuno goli. Prvo sam počela o tome da razmišljam sa psihološke i kulturno-etičke tačke gledišta i u glavi sam konstruisala nekoliko profila ličnosti koje bi se prijavile za učestvovanje. Pali su mi na pamet oni ljudi što istrčavaju na sportske terene goli, jer je to jedini način da u životu privuku pažnju i zadovolje svoje egzibicionističke porive, zatim neke napucane silikonske barbike kojima se grudi ne mrdaju kad peru zube ili džogiraju, te polno nemoćni muškarci i oni ispod čijeg se brda kukuruz ne vidi.
S obzirom da se u ovom našem Velikom Bratu i ostalim emisijama tog tipa, zvanim rijaliti šouovi, pojavljuju neki poluretardi iz ruarlnih i "urbanih" sredina, kafanske pevaljke u usponu, kvazi reperi i transvestiti degutantne spoljašnjosti, zaista se molim Svevišnjem da ostanemo zemlja u tranziciji dok me ne pokopaju, kako ne bih doživela da moja deca ili deca moje dece dobiju priliku da gledaju nešto slično.
Molim vas probajte da zamislite Eru Ojdanića golog kako skače, jede, lupeta i šta već se tamo radi, a da ne završite sa glavom iznad, a pozadinom na wc šolji, jer ja nisam daleko od toga kad ga čujem i vidim i potpuno obučenog.  
Razmišljajući o koncepciji ove vrste „rijalitija“, setila sam se svog najranijeg detinjstva.
Kada sam imala 4-5 godina, do mene je došla vrlo poverljiva informacija koju smo moja prijateljica i ja kasnije ljubomorno čuvale kao glavni adut da plasirajući je u nekom presudnom trenutku pokažemo superiornost nad dečacima iz komšiluka.
Elem, tokom našeg svesnog bivstvovanja kopkalo nas je postojanje jednog zaključanog ormarića u njenoj dnevnoj sobi i njegov sadržaj nas je mamio iz dana u dan sve više. Naivna dečija mašta uvek nas je nosila u samo jednom pravcu, očekivale smo da će jednoga dana kada ga otvorimo iz njega poispadati stošezdesethiljada gumenih bombona, čokoladnih bananica ili tegli eurokrema . Vrebale smo raznorazne ključeve po kući, ali svaki je bezuspešno ostajao izvan brave ili odbijao poslušnost pri okretanju levo i desno.
Ali došao je i momenat kada je moja drugarica sva zajapurena utrčala kod mene i ispričala mi da je ormarić ostao otključan i da su unutra neke video kasete. S obzirom da se radilo o dragocenom trenutku u kome se slučajno sama našla u sobi, odmah je stavila jednu od kaseta sa nestrpljenjem čekajući da vidi sadržaj.
Sadržaj je po njenoj priči bio sledeći: To je neki film u kome su sve vreme svi goli! Na osnovu te priče moj utisak o filmu je bio upravo kao sada o ovom projektu Velikog Brata. Zamislila sam potpuno normalnu radnju filma, kasirka radi u marketu gola, ljudi goli guraju kolica, šetaju kučiće, voze kola, farbaju ogradu, kuvaju ručak, gledaju TV.
Šta je tu zanimljivo?
Ne znam na osnovu kojih kriterijuma će se birati pobednik i kakav je smisao toga da svi budu goli, a da se samo razvlače po kući, svađaju i palamude.
To mi je isto kao kad bi u izbornim političkim kampanjama, na mitinzima, u telvizijskim duelima i onim proseravačkim obilascima nerazvijenih opština i praznih obećavanja bolje budućnosti, svi političari bili goli.
Neki tamo anonimni ili „VIP“ učesnik velikog brata, dobiće sitne pare i minut slave, za mesec dana šetanja bez gaća, pa što ne bi i političari bili izabrani i dobili mandat iz istog razloga.
Možda bi imalo više smisla da se biraju po veličini i lepoti polnog organa ili čvrstini grudi, a ne kao što je do sada bilo, po kompetentnosti, zaslugama i iskustvu. 

1 коментар:

  1. Анониман29. март 2011. 22:04

    hihihi..možda će "palamuđenje" napokon dobiti smisao.. a srpski nam jezik termine kao "parasisenje", "paraguženje" ili "para.." :)))

    ОдговориИзбриши